 |
 |
 |
|
Vjerojatno smo već čuli da je reiki prije svega nešto veoma ugodno, opuštajuće. Također smo čuli da se reikijem može ukloniti neki poremećaj ili bol. Riječ rei-ki, znači kozmička energija, nebeska energija. To je ta ista životna energija koja nas već održava na životu. Život je naprosto stvar neprestane izmjene energije. Svaki sustav neprestano izmjenjuje energiju sa svojom okolinom. Ako je ta izmjena mala, kao naprimjer u slučaju stolice ili stola, kažemo da je taj predmet inertan, ne-živ. Živo stablo i biljke razmjenjuju više energije sa svojom okolinom nego predmeti. Životinje razmjenjuju više energije nego biljke, a još više energije razmjenjuju ljudi. I opet među ljudima nalazimo razlike. Neki su aktivniji, kreativniji, snažno utječu na situacije i svijet oko sebe, drugi su manje aktivni i uticajni. To je naprosto stvar našeg energetskog stanja, snage protoka životne energije kroz naš sustav. Reiki nam naprosto omogućuje da kroz sebe provodimo više te životne energije. Više energije automatski znači više zdravlja, više uspjeha, više zadovoljstva, više ljubavi, više sreče. To sve dolazi sa praksom Reikija. Kad se govori o praksi reikija obično se prvo misli na sposobnost iscjeljivanja i to prije svega iscjeljivanja našeg fizičkog tijela. U tom smislu Reiki podsječa na ono što je poznato kao tretiranje bioenergijom. Bioenergija i rad bioenergetičara su nam možda nešto poznatiji, barem kao termini. Međutim, postoje bitne razlike između Reikija i bioenergetskog rada. Prije svega, bioenergetičari obično ne znaju kako su stekli svoje sposobnosti. Obično negdje tijekom svog života zamijete da imaju neko neobično strujanje u rukama, da biljke bolje rastu kad se oni njima bave, da ako netko ima bolove i oni mu polože ruke, bolovi obično prođu. Tako počnu koristiti taj svoj dar da bi pomagali ljudima. Pri tome ne znaju kako naučiti druge ljude raditi to isto. Drugo, bioenergetičari obično u svom radu koriste svoju osobnu energiju. To jest kad pomažu drugima sami se iscrpljuju i nakon nekoliko tretmana moraju uzeti vrijeme da se oporave. Treće, među bioenergetičarima je prisutna ideja da je, dok pomažu drugima, moguće da od njih pokupe neke loše energije. Upravo se u tim točkama reiki bitno razlikuje od bioenergetskog rada. Prije svega, reiki se može naučiti. Imamo sustavni postupak kako ljude obučiti u Reiki. Zatim, pri radu s reikijem ne iscrpljujemo se. Mi ne dajemo svoju osobnu energiju, već smo prosto kanal za protok te životne energije koja je prisutna svuda oko nas. Kad drugima dajemo tretman reikijem sami se također punimo energijom i osjećamo se bolje. I konačno, pri radu s reikijem nema opasnosti da ćemo pokupiti nešto loše. Reiki nam je po načinu svoje primjene zapravo već nešto veoma blisko. U našoj kulturi već je prisutna ideja da je ljudski dodir iscjeljujući. Kad se dijete udari, majka kaže: "Sad će majka poljubiti pa će bol proći". To nam je poznato. Dakle, ideja da je majčin dodir blagotvoran i iscjeljujući već je prisutna u našoj kulturi. Također svi imamo iskustvo da ako primimo za ruku neku dragu osobu, smjesta osjećamo neko smirenje, sklad, neko stanje cjelovitosti, punine. Ljudski dodir je blagotvoran. To iskustvo svi već imamo. Reiki će nam naprosto omogućiti da putem dodira propuštamo još više te blagotvorne, iscjeljujuće energije. Dakle, u tom smislu, Reiki nije ništa drastično novo. Reiki naprosto čini naš dodir još više smirujućim, još više blagotvornim i iscjeljujućim. Kažemo da je Reiki energija ljubavi. I kad budete prakticirali reiki, osjećat ćete širenje i toplinu u grudima. Osjećat ćete da su vam ljudi koje tretirate bliski, da ih volite, da ih možete dodirnuti na toj razini postojanja gdje smo svi isti. Na površini su ljudi različiti. Različito izgledamo, različito razmišljamo, imamo različite navike i stavove. Ako su nam neki ljudi slični, s njima lako komuniciramo i osjećamo da su nam bliski. Međutim, ako je netko jako različit od nas, s njim nam je teže uspostaviti kontakt. Reiki nam daje sposobnost da dopremo do te razine drugog ljudskog bića, na kojoj je to drugo ljudsko biće isto što i mi. U krajnjoj mjeri, svi mi želimo biti sretni, svi želimo da nas vole, u tome smo svi isti. I Reiki nam daje sposobnost da dajemo drugima upravo to što im najviše treba. Da zadovoljimo te najosnovnije ljudske potrebe. Reiki nas čini bogatim. Reiki nam daje sposobnost da uvijek imamo što dati. Dođete prijatelju ili prijateljici, njih nešto boli, ili se loše osjećaju i vi kažete: "Daj da ti položim ruke, baš sam nedavno nešto naučila, da probamo da li to stvarno djeluje". Položite ruke na njega i nakon nekoliko minuta on kaže: "Joj, ne znam što mi to radiš, ali stvarno me je prošlo i jako je ugodno, daj stavi još malo ovdje..." Reikijem dajemo sebi i drugima više života. To je prekrasna sposobnost. Nema ništa veće što bismo mogli dati sebi ili drugome. Kad čovjek dobije više života, sve mogućnosti su mu otvorene. Više života znači, više zdravlja, više uspjeha, više ljubavi, više sreće, više svijesti. Dakle vidimo da je sposobnost Reikija da iscjeljuje fizičko tijelo samo početak priče. Reiki je mnogo više od iscjeljivanja tijela. Reiki je iscjeljivanje naše duše, našeg duha. Reiki je način da postanemo cijelim, da postanemo potpuna ljudska bića, da živimo svoje pune potencijale. Ne znamo koliko je staro umijeće Reikija i odakle stvarno potiče. No čini se da se ovo znanje tijekom historije čovječanstva mnogo puta gubilo i ponovno pojavljivalo. Sadašnje širenje Reikija u svijetu, počelo je prije nekih stotinu godina u Japanu. POVIJEST USUI METODE PRIRODNOG ISCJELJIVANJA
KAKO NAUČITI REIKI Tako se Reiki počeo širiti svijetom. Danas je Reiki jedna od najpopularnijih metoda iscjeljivanja i osobnog razvoja u svijetu. Postoji mnoštvo učitelja u gotovo svim zemljama. Provedena su i znanstvena istrazivanja o djelovanju Reikija na bakterije i biljke. Tako znamo da se ne radi o nekakvoj sugestiji nego o objektivnoj iako još znanstveno nedefiniranoj energiji. Reiki se sve više prihvaća i u službenoj medicini. U nekim zemljama, na primjer u Engleskoj i Americi, Reiki se primjenjuje u bolnicama zajedno s drugim oblicima liječenja. Obuka u prvu razinu Reikija čovjeku daje sposobnost da izravnim kontaktom ruku primjenjuje tu energiju na sebe ili na druge ljude, životinje, biljke i sl. Tijekom obuke učitelj vam otvara energetski kanal za provođenje Reikija, putem specijalnog postupka koji se naziva inicijacija. Također dobijate upute za različite načine primjene Reikija. Nakon što je osoba stekla znatnije iskustvo u radu s prvom razinom, može se odlučiti da pristupi obuci za rad s drugom razinom Reikija. Osoba prolazi još jednu inicijaciju i upoznaje se s kozmičkim simbolima koji omogućuju veću koncentraciju i usmjeravanje reiki energije, te prevladavanju prostorne udaljenosti. Druga razina omogućuje usmjeravanje energije bez fizičkog kontakta, na bilo koju udaljenost, ne samo u svrhu iscjeljivanja tijela, već i radi uklanjanja psihičkih problema, harmoniziranju međuljudskih odnosa i situacija, postizanja određenih ciljeva i pozitivnih ishoda, kako materjalnih tako i drugih. Dobijaju se i metode za energetsko čišćenje prostora i predmeta i energetsku zaštitu, kako osobnu tako i drugih ljudi i stvari. Informacije i prijave za seminare: "OSTVARENJE" d.o.o. |
|
 |
|
|
UVOD U REIKI
Do današnjeg dana
reiki se prenosio usmenom predajom, od majstora
(učitelja) na učenika. Ovo je povijest onako kako smo
je ja i drugi čuli. Osnivač reikija kao sustava
prirodnog iscjeljivanja je dr. Usui Mikao. Krajem 19.
stoljeća dr. Usui je bio predsjednik malog kršćanskog
sveučilišta u Kiotu, u Japanu. Bilo je to sveučilište
Doshisha. On je bio i svećenik. Razmjena mišljenja s
jednim od svojih studenata promijenila je životni cilj
dr. Usuija. Kada je započinjao jedno od posljednjih
predavanja u školskoj godini, njegov student zadnje
godine studija upitao ga je: "Prihvaćate li vi bit
Biblije doslovce?". Doktor je odgovorio da doista
vjeruje u nju. Student je produžio: "Biblija govori
o tome da je Isus iscjeljivao bolesne i da je hodao po
vodi. Prihvaćate li vi to tako kako je napisano? Jeste
li ikad vidjeli da se to doista dogodilo?" Usui je
odgovorio da vjeruje u to, ali da nije nikada vidio takvo
iscjeljenje, a niti nekoga tko bi hodao po vodi. Student
je produžio: "Za vas je, gospodine Usui, dovoljna
ta vrsta slijepog vjerovanja, jer ste vi proživjeli svoj
život i raspolažete s njegovim izvjesnostima. A za nas
koji tek otpočinjemo svoj život, to nije dovoljno. Mi
osjećamo potrebu da vidimo svojim očima." Sjeme je
bilo posijano. Sljedećeg dana je dr. Usui dao ostavku na
predsjedničko mjesto na sveučilištu Doshisha.
Otputovao je u SAD na univerzitet u Chicago. Tamo je
doktorirao na Svetim spisima. Doktorat je napisao na
osnovi istraživanja tajne kako su Isus i njegovi
učenici iscjeljivali bolesne. Ali nije našao ono što
je tražio. Primijetio je da su i u budističkoj
tradiciji Budi pripisivali moć iscjeljivanja. Odlučio
je vratiti se u Japan da bi vidio što se može naučiti
iz budizma. Nakon povratka je dr. Usui počeo
posjećivati budističke samostane. Tražio je nekoga tko
se bavi spoznavanjem fizičkog iscjeljivanja. Na svoja
pitanja je uvijek dobivao isti odgovor: "Previše
sam zaokupljen s iscjeljivanjem duha, da bih se mogao
posvetiti iscjeljivanju tijela." Napokon je
pronašao čovjeka koji se barem zanimao za problem
fizičkog iscjeljivanja. To je bio stariji redovnik iz
jednog od samostana. Dr. Usui ga je zamolio da ga primi u
samostan, kako bi tamo mogao proučavati budističke
svete spise, sutre, da bi tako dopunio svoja
istraživanja biti iscjeljivanja. Proučavao je japanske
prijevode budističkih spisa, ali objašnjenje koje je
tražio nije pronašao. Naučio je kineski jezik da bi
tako imao veće mogućnosti u proučavanju budističkih
spisa, ali mu još uvijek nije uspjelo pronaći pravo
objašnjenje. Odlučio je naučiti sanskrt, da bi mu bili
dostupni spisi koji nisu nikad prevedeni na druge jezike.
Napokon je pronašao ono što je tražio. U Budinim
usmenim poukama koje je zapisivao nepoznati učenik, dr.
Usui je pronašao formule, simbole i opis načina kojim
je Buda iscjeljivao. Tako, poslije sedmogodišnjih
istraživanja, dr. Usui je pronašao ono što je tražio,
ali ne i potpuno. Iako je saznao, nije imao moć
iscjeljivanja. U razgovoru sa svojim starim prijateljem
redovnikom odlučio je otići u planinu, tamo meditirati
i tragati za moći da bi mogao iscjeljivati. Redovnik mu
je govorio kako bi to moglo biti veoma opasno i da bi se
moglo dogoditi da izgubi život. Dr. Usui je odgovorio da
je došao do točke s koje nema povratka. Popeo se na
jednu svetu goru u Japanu i tamo, u stanju meditacije,
ostao dvadesetjedan dan. Prvoga dana je ispred sebe
položio dvadesetjedan kamenčić i onda, svakoga jutra,
po jednoga odstranio. Dvadesetprvoga je dana dr. Usui
imao viziju zrake svjetlosti kako mu se naglo približava
s neba. Iako se bojao, ostao je na mjestu. Zraka je
udarila u njega i bacila ga na zemlju. Nakon toga su se
pred njim pojavili mjehurići svjetla i simboli koje je
otkrio u svojim istraživanjima. Također je pred sobom
vidio Budin i Isusov ključ iscjeljivanja. Simboli su mu
se utisnuli u pamćenje. Kad se sve to smirilo, dr. Usui
nije više osjećao umor, ukočenost i glad, kao u
trenucima prije zadnjeg dana meditacije. Ustao je i
odlučio se vratiti. Spuštajući se s planine ranio je
stopalo i povrijedio nokat na palcu. Rukama je prihvatio
prst i nekoliko minuta kasnije bol je nestala. Krvarenje
je stalo i prst se počeo iscjeljivati. Kad je stigao u
dolinu zaustavio se u gostionici i zamolio da mu donesu
ručak. Stari gostioničar je primijetio duljinu brade i
odjeću dr. Usuija i shvatio da je ovaj dugo postio.
Rekao mu je neka pričeka nekoliko minuta da pripreme
jelo. Smjestio ga je za stol pod stablom. Nakon kratkog
vremena gostioničareva kći donijela je jelo. Dr. Usui
ju je pogledao i vidio da je plakala i da joj je jedna
strana lica natekla i crvena. Upitao ju je što se
dogodilo i djevojka mu je rekla da je već tri dana muči
zubobolja. S njenom dozvolom dotaknuo joj je lice. Nakon
nekoliko minuta bol je prestala i nateklo lice počelo je
dobivati normalan izgled. Navečer, kad se dr. Usui
vratio u samostan saznao je da njegov prijatelj redovnik
leži zbog bolnog napada artritisa. Kad se okupao i
nešto malo pojeo dr. Usui je otišao kod prijatelja i
rukama mu uklonio bol. U narednih sedam godina dr. Usui
je radio u lječilištima u Japanu i iscjeljivao bolesne.
Mladi i sposobni za rad vratili su se na posao. Nakon
sedam godina primijetio je da mu dolaze oni koje je već
iscijelio, s istim poteškoćama. Pitao ih je o uzrocima
njihova ponovnog povratka i otkrio da su oni nastavili sa
starim načinom života, starim navikama, nije bilo
promjene u mišljenju. Tako je shvatio da je iscijelio
simptome njihovih fizičkih tijela, ali ih nije naučio
cijeniti i poštivati život. Otišao je sa željom da
uči one koji bi htjeli znati nešto više. Učio ih je
iscjeljivanju samih sebe i predao im je načela reikija
da bi time pomogao iscjeljivati njihove misli. Jedan od
studenata, Chugiro Hayashi, pomorski časnik u mirovini,
tražio je način da pomogne drugima. Sreo je dr. Usuija,
primio nauk i duboko se predao radu u području reikija.
Kad je dr. Usui osjetio da mu se bliži smrt izabrao je
dr. Hayashija za majstora reikija i povjerio mu zadatak
da očuva bit njegovog nauka netaknutom. Svjestan
važnosti ove metode, Dr. Hayashi je sačuvao to znanje i
u Tokiju pronašao kliniku u kojoj je bilo moguće
pacijente iscjeljivati s reikijem i učiti nove ljude da
na taj način iscjeljuju. Klinika je pripremala terapeute
za kućno iscjeljivanje ljude koji se ne mogu kretati.
Dr. Hayashi skupio je dokumentaciju koja je dokazivala da
reiki otkriva izvor fizičkih simptoma, puni s
vibracijama i potrebnom energijom i potpuno revitalizira
cijelo tijelo. Jednoga dana 1935. godine na kliniku je
dovezena mlada žena. Doveo ju je radnik kirurške
bolnice u Tokiju. Ta žena, Hawaya Takata, došla je u
Japan na operaciju, jer je imala tumor. U međuvremenu,
dok se spremala na taj zahvat, u bolnici je čula da
operacija nije više nužna, jer postoji još jedan
način: reiki. Stanje joj se poboljšalo, i to je u
gospođi Takati probudilo želju da nauči reiki. Kada je
tretman bio gotovo pri kraju, zamolila je da joj dozvole
posjetiti uvodni seminar, ali je njezina molba bila
odbijena. Dr. Hayashiju je otkrila svoje osjećaje i
spremnost da ostane u Japanu toliko vremena koliko je
potrebno, i on je napokon pristao na njezinu inicijaciju.
Gospođa Takata je sa svojim kćerkama ostala u Japanu
kod obitelji Hayashi godinu dana i naučila reiki. Kada
je njezino učenje bilo završeno, vratila se na Havaje s
darom polaganja ruku i iscjeljivanja. Na Havajima je
postigla veliki uspjeh i, nakon kratkog vremena, za njom
je došao i dr. Hayashi s obitelji. Nastavila je s
učenjem reikia sljedećih nekoliko mjeseci. U veljači
1938. godine, Hawayo Takata je postala učiteljica
USUI-sustava prirodnog iscjeljivanja. Nakon toga se dr.
Hayashi s obitelji vratio u Japan. Dr. Hayashi je
predvidio da je rat između Japana i SAD-a neizbježan.
Nije mogao spojiti dvije stvari: biti učitelj reikija i
biti prinuđen ponovno služiti u mornarici. Tako je
počeo organizirati posao kod kuće. U tom je razdoblju
gđa. Takata imala vidovite snove koji su je jako
uznemirili. Znala je da se mora vratiti u Japan da bi
bila s dr. Hayashijem, ali kada je došla kod njega,
rekao joj je da je rat neizbježan, tko će pobijediti,
što da radi i kamo da ide da bi izbjegla opasnost kao
japansko-američka državljanka sa stalnim boravištem na
Havajima. Sve su te stvari bile predviđene da bi se
zaštitilo i nju i reiki. Kada je sve bilo na svojemu
mjestu, dr. Hayashi je skupio obitelj zajedno s
majstorima reikija. Posljednjim riječima odredio je
gđu. Takato za svog nasljednika u reikiju i oprostio se
sa svima. Poslije toga je sjeo na tradicionalan način,
odjeven u tradicionalnu japansku odjeću i napustio
tijelo. Sljedeći njegove savjete Takata je zaokružila
njegov rad u Japanu i nakon toga otišla na Havaje kao
majstor reikija. Postala je velika iscjeljiteljica i
učiteljica, i širila je dar reikija na Zapad.
Djevojčica Phyllis Furumoto je primila prvi stupanj
inicijacije od bake Hawayo Takata. Njezin je život bio
usmjeren na univerzitet i karijeru. Usprkos stalnim
molbama bake da uči reiki, Phyllis mu se nije odazivala
jer se osjećala preopterećeno. 1970. godine, kada je
napunila 27 godina, Phyllis je inicirana u drugi stupanj.
U proljeće 1979. godine, nakon jednomjesečne
meditacije, odlučila je da putuje i radi s bakom.
Neposredno prije prvog putovanja, gđa. Takata je
inicirala Phyllis za učiteljicu. Sljedeće godine
Phyillis je spoznala da mora naslijediti Takatu. Nakon
priznanja Phyllis kao majstora reikija, Takata je
napustila ovaj svijet u prosincu 1980. godine. U godinama
koje su slijedile nakon smrti Takate, Phyllis se potpuno
predala svojem poslanju i upoznala odgovornost koju joj
donosi ta uloga. Upravo ona je primjer što se dogodi
kada moć energije reikija postane nauk i osnovno načelo
života. Danas je USUI-sistem prirodnog iscjeljivanja
proširen po cijelom svijetu. Ti si dio ove priče.
Svojom spremnošću da širiš taj dar, podupireš i
ispunjavaš smisao života.