Brett Hill
POLIAMORIJA (VIšELJUBLJE)

Catherine Yronwode
BIOLOšKA OSNOVA TANTRIČKOG SEKSA

Brett Hill
POLIAMORIJA (VIšELJUBLJE)

Pitanje: što je poliamorija - višeljublje?

Odgovor: Nova vizija odnosa. Romansa na moderan način je čisti promašaj. Zabavna kao ideja, ali pogledajte njene katastrofalne posljedice - rastuću stopu razvoda, razbijene obitelji, smiješne društvene standarde za ljepotu i snagu, i naravno - slomljena srca. Broj obitelji sa samo jednim roditeljem je me|u crncima 65%, a kod latinoamerikanaca više od 80%. Naša društvena ideja o zaljubljivanju u svoju dušu blizankinju, ostajanja zauvijek monogamnim i starenja u blaženstvu većini nas se jednostavno ne dešava. Mora da postoji bolji način da se "ima odnos". Koliko vas je patilo zbog nevjerstva vašeg ljubavnika ili ljubavnice? Koliko vas je bilo nevjernima? Koliko se inače zdravih odnosa slama zbog toga što su partner ili partnerica "varali". što ako ne mora biti tako? što ako možete imati duboku i predanu vezu koja nije ugrožena zbog seksualnog iskustva izvan te veze? što ako možete zadržati svog ljubavnika ili ljubavnicu i onda kad sretnete drugog ljubavnika ili ljubavnicu? Mi vjerujemo da je to ne samo moguće, već da je i krajnje poželjno. Vizija odnosa u poliamoriji (višeljublju) zasniva se na čestitosti, otvorenosti, poštovanju prema osobi, ljubavi kao neiscrpnom vrelu, tijelu i seksualnosti kao svetima, a odnosu kao putu za osobni i duhovni rast. U toj viziji, ima prostora za više ljubavi - više bliskosti - više seksualnosti - i više ljudi. U skladu s tim ima i više odgovornosti i izazova - krajnje osobnog izazova da mijenjamo sebe, naše živote i naš svijet u mjesto ispunjeno s više ljubavi i odgovornosti. Sve je objašnjeno u samom nazivu.

P: Nije li to naprosto promiskuitet?

O: Ne. Filozofija poliamorije je proseksualna. Ako želite imati površinski seks s mnogo partnera/partnerica to je vaša stvar, ali to nije ono o čemu ovdje govorimo. Poliamorija znači imati i održavati ljubavne odnose koji mogu i ne moraju biti seksualni. U našim krugovima naći ćete ljude koji žive u troje, proširene obitelji, otvorene brakove i zaklete neženje - a svi su otvoreni mogućnosti da imaju ljubavne i intimne odnose s više od jednog partnera. Ima mnogo, mnogo oblika i varijanti. Filozofija poliamorije ne kaže "ovo je pravi i jedini način odnosa", kao što je naša kultura pokušala da nas uvjeri, već radije pita "što je u ovom trenutku najbolje za sve koji sudjeluju u odnosu?" To je važno pitanje koje treba postaviti ne samo na početku veze, već i često tijekom njenog trajanja. Jer često je slučaj da "oblik" odnosa s kojim su par ili više ljudi počeli nije prikladan i kasnije. što je potrebno da bi ga se održavalo živim, snažnim i naravno ljubavnim?

P: Nisu li takvi odnosi površni?

O: Ne, ako ne želite da budu takvi. Mnogi ljudi kada prvi put čuju o ideji poliamorije reagiraju s "čini se da to naprosto znači da stalno ideš u krevet s kim želiš. A što je sa prihvaćanjem obveza? Čini se kao da je to bježanje od obveza i dubine odnosa". Zapravo istina je upravo suprotna tome. Poliamorija je predanost ljubavi. To je stil života koji kao osnovno pravilo poštuje "kretanje prema ljubavi". Kada se predate ljubavi zakoračili ste na izazovni put. U odnosu ste usmjereni na to kako da stvorite i održite dugotrajni, postojani, krajnje odgovorni odnos sa svakom osobom koju prihvatite. Naravno, ne možete imati tu vrstu dubokih mogućnosti sa svakom osobom koju sretnete. Dakle, molim vas, ne pomislite da je poliamorija neka utopijska ideja o tome da svaku osobu možete voljeti isto tako duboko kao i svog najsvetijeg ljubavnika/ljubavnicu. Međutim, mnogo sam puta doživio da ljudi u svom životu neprestano odbacuju izvrsne partnere/partnerice jer vide u njima neki "nedostatak" kada ih uspoređuju s izvještačeno visokim standardima koje bi ta osoba morala zadovoljiti kao jedini partner. Osobito ako tražite takvu osobu koja će do kraja vašeg života biti u stanju ispuniti svaku vašu želju. Tko može zadovoljiti taj test?

P: A što je sa SIDOM?

O: Dobro pitanje. Kako se odlučiti odnositi prema pitanju spolno prenosivih bolesti stvar je osobnog izbora. što ste seksualno aktivniji to važnije postaje to pitanje u vašem životu. Nazočan je mit da osobe iz poliamornih odnosa bezumno skaču iz kreveta u krevet potpuno zanemarujući pitanje spolno prenosivih bolesti. Na TV prikazu Nacionalnih razgovora, članovi slušateljstva su vrištali na Ryam: "Ti kurvo, ti si problem ove zemlje. Ljudi poput vas šire SIDU". U stvarnosti, ona je imala samo dva ljubavnika u 12 godina - i obojica žive s njom i nemaju drugih partnerica. Jasno je da Ryamino ponašanje ne ugrožava javno zdravlje. Upravo kao što je to Ryam učinila, ljudi mogu stvoriti neobične obitelji, koje su više nego par, s time da se ne upuštaju u seksualne aktivnosti izvan svog kruga. Drugi, koji ne žele preuzeti obveze koje podrazumijeva obitelj, formiraju "krugove za sigurni seks" u kojima je svaki član testiran, a novi članovi se primaju tek kada prođe više mjeseci i ako još uvijek imaju negativni nalaz. Ne želimo reći da je svatko tko prakticira otovrene odnose potpuno odgovorna osoba. Među nama ćete naći široki raspon osjećaja odgovornosti, upravo kao i u općoj populaciji. Radi se o tome da SIDA ima jednaku težinu u mnogopartnerskim odnosima kao i kod monogamnih parova. Ono što je važno je kako se vi sami ponašate - a to obuhvaća i vrstu dogovora koju zahtijevate (ili ne zahtijevate) od svog/svojih partnera/partnerice. Ključna razlika ovdje je da u poliamornim odnosima vi znate da vaš partner/partnerica imaju ljubavne odnose s drugima i znate kako ona rješava pitanje spolno prenosivih bolesti. Kod tipično monogamnih parova, samo je stvar vremena kada će jedna od strana "prevariti", a druga strana ostaje u potpunom neznanju o ponašanju svog bračnog druga i ne zna je li ovaj bio izložen riziku koji sami ne žele prihvatiti. Koja vam se situacija više sviđa?

P: A što je s prihvaćanjem obveza?

O: Obveza nije u odnosu jednog prema drugom, već prema ljubavi. Predanost ljubavi na veoma važan način mijenja usmjerenje odnosa. Kada se pojave problemi, pitanje koje si obično užurbano postavljamo je "Da li me još želi ili ne?". U poliamornom odnosu to nije pitanje koje se postavlja. Tako dugo dok ima ljubavi oboje ste poželjni. To pomiče fokus na pitanje "što učiniti s tim problemom?", umjesto da se pita "Hoćemo li ostati zajedno?". Kada ste jednom stekli povjerenje u sebe i svog partnera/partnericu i znate da iza problema ne stoji ideja o napuštanju, tada se stvarno možete opustiti u tom odnosu. To stvarno omogućuje da imate više od jednog partnera/partnerice. Kada vaš partner/partnerica nađu drugog ljubavnika/ljubavnicu, ono što treba riješiti nije "je li naša veza gotova", već "kako to uklopiti u naš život i naš odnos". Možete stvoriti bilo kakva pravila i smjernice i ima ih mnogo među kojima možete birati što uključuje i - bez novih odnosa u ovom trenutku. Kada si dopustite više partnera/partnerica, u mogućnosti ste uživati u kvalitetama više osoba koje zajedno mogu u mnogo većoj mjeri ispuniti vaše unutarnje potrebe. Prednost je toga, također, da smanjuje "pritisak" prisutan u monogamnoj vezi da vaš jedini partner/partnerica moraju dati ono što ne mogu dati. Naprimjer, možete biti u odnosu s veoma dubokim, filozofskim tipom u kojem je prisutna velika dubina i strast, međutim kada se želite zabavljati, vaš partner radije čita Platona. Dakle, prepušteni ste sami sebi da zadovoljite tu svoju potrebu. Tako odete na ples i nađete veoma privlaćnog i razigranog partnera koji vam može biti prijatelj i ljubavnik u tom području vašeg života. Vremenom to se produbljuje i imate dva veoma duboka i bogata odnosa koji su veoma različiti a ipak spojivi. Poliamorija prihvaća činjenicu da nema osobe koja može zadovoljiti sve vaše potrebe.

P: A što je s djecom?

O: To me pitanje uvijek izbezumljuje! Postoji mit da će takva djeca odrasti u okolini u kojoj nije jasno tko su im stvarni roditelji, videći da njihovi roditelji vode ljubav s tko zna kim, te da će postati uvrnute osobe. Činjenica je zapravo, da se to upravo dešava u mnogim "obiteljima" tradicionalne vrste. Samo što se to tako ne zove. Prije svega, djeca uvijek znaju tko su njihovi biološki roditelji. Ako žive u poliamornoj obitelji s tri žene i tri muškarca, niti jednom neće zaobraviti tko je njihova stvarna mama. Djeca se zbune jedino kada se ljudi koji nisu njihovi roditelji ponašaju kao da jesu i kada nije jasno u kakvom je odnosu ta odrasla osoba prema mami i tati. Ako je ta osoba zapravo drugi muž ili žena i predstavljaju postojanu podršku ljubavi u životu djeteta, to služi jedino unapređivanju djetetovog učenja o životu i ljubavi i raznolikosti ljudskog postojanja. Korisno je za djecu da imaju model srdačnih i odgovornih odnosa. Važno je da vide kako ljudi kojima je stalo jedno do drugog izražavaju svoju privrženost i kako se suočavaju s problemima. To što uokolo ima više odraslih nije problem ukoliko nisu loši primjeri za djecu. U nekim dijelovima svijeta, ljudi još uvijek žive u plemenima i velikim proširenim obiteljima. Nije neobično za djecu da žive uz mnogo različite vrste rodbine i ne čini se da se pretvaraju u zbunjene odrasle, osakaćene u sposobnosti stvaranja odnosa s drugima. U nekim drugim kulturama, normalno je imati više od jednog muža ili žene. Ti ljudi imaju djecu upravo kao vi i ja, a nemamo nikakve izvještaje o tome da su psihološki osakaćeni. Kao što sam rekao, meni izgleda malo čudno kada se pojavi to pitanje. Ono naprosto pokazuje koliko je naša kultura usmjerena na sebe, kao da se nigdje u svijetu ne radi nikako drugačije.

P: Nije li to samo za seksualne manijake?

O: Filozofija poliamorije je proseksualna. Mnogo seksa nije loša stvar ako je to autentični izraz vašeg odnosa s drugom osobom. Malo ili nimalo seksa također nije loše ako je to jednako autentično. Ključna stvar ovdje je kao i u cijelom poliamornom pristupu životu, biti autentičnim, dosljednim sebi. Nažalost, to nije tako lako kako zvuči. Mnogi ljudi su zbunjeni oko toga što je za njih stvarno istinsko. Ima toliko predodžbi i utjecaja društvenih i medijskih vrijednosti o tome kako bi smo se trebali ponašati i kako bismo trebali izgledati, a tako je malo uputa kako da budemo stvarni. "Tko sam stvarno ja?" je krajnje zbunjujuće pitanje. Kada se postavi pitanje "Koliko sam ja stvarno seksualan?", volim reći, "Budite toliko potpuno seksualni koliko jeste." To znači, kažite da kada stvarno mislite da, i ne kada mislite ne. Ipak, koliko ljudi je stvarno toliko potpuno seksualno koliko bi voljeli biti? Odista malo. To znači da mnoštvo ljudi govori ne kada bi stvarno voljeli reći da.

P: što je s ljubomorom?

O: To je opravdano pitanje. Nismo ljubomorni na ono što druga osoba dobiva, već zbog onog što mi ne dobivamo. U osnovi, ljubomora je strah da ćete nešto izgubiti. Ona se može ali i ne mora zasnivati na stvarnim činjenicama. Problemi se pojavljuju kada se ljudi osječaju ljubomornima i imaju za to dobar razlog. U slučaju odnosa s više partnera/partnerica, ako imate čvrstu, postojanu vezu sa svojim partnerom, a on/ona ima nekoga s kim se viđa i održava seksualne odnose, sve dok vam ta osoba ne pokušava "ukrasti" partnera, nema potrebe za ljubomorom, ali je ona ipak kod mnogih prisutna. Proći kroz to je jedan od najvećih dobitaka u više-partnerskom odnosu. Sposobnost da živite u svijetu u kojem izraz ljubavi prema drugoj osobi nije za vas poruka da ste na neki način manje vrijedni svom partneru, daje mnogo veći doživljaj slobode i punine nego svijet straha zbog zamišljenih gubitaka. No, u nekim slučajevima, gubici nisu zamišljeni. Upravo kao i u monogamnim odnosima, ljudi sreću druge osobe i žele napustiti trenutnu situaciju. Međutim u višepartnerskom odnosu ostaje otvorena mogućnost da se ostane i u sadašnjoj vezi. I to je velika razlika. Sve se konačno svodi na ljubav. Ljubomora se može prevladati ako je prisutno dovoljno ljubavi. Za neke nije dovoljna nikakva količina uvjeravanja. Bez obzira koliko nekome govorili da ga volite, on to ne usvaja. U takvom slučaju ljubomora neće nestati, jer si osoba nikada ne dopušta da se osjeća voljenom. To je uobičajeni problem u mnogim odnosima bez obzira na njihov oblik. U ovom slučaju kao i u većini, ljubomora je poziv da duboko radite na sebi, da se oslobodite strahova koje ste zadobili u bolnom i nevoljenom djetinjstvu. Takve lekcije su nužne svakome koji želi stvarno blisku vezu, budući da takve unutarnje blokade crpe energiju i čine od duše taoca strahova unutarnjeg djeteta. Višepartnerski odnosi i suočavanje s ljubomorom koja se pojavljuje kao rezultat tog svjesnog izbora je tada potvrda rastu. Objava, da je ljubav važnija od straha, i u tome je prisutna osnova za istinski preobražaj.

 

Catherine Yronwode
BIOLOšKA OSNOVA TANTRIČKOG SEKSA

Razlog što je Tantra opstala kao religija usprkos tome što većina modernih civilizacija proganja seksualnost, leži u tome što je zasnovana na nekom neurološkom sklopu ljudskog tijela; nešto što, kada se ispravno prakticira, omogućuje sudionicima da iskuse to što se čini kao - ONO šTO JEST - prisutnost božanskog u osobi seksualnog partnera

Uvodne primjedbe:

Tantra (što znači "utkano zajedno") termin je koji se prilično slobodno koristi za sustav hinduske yoge u kojem se obožava sjedinjenje muških i ženskih načela. U praksi je to dovelo do oblika seksualnog rituala u kojem se usporen, ne-orgazmički odnos doživljava kao put k doživljavanju božanskoga. Modificirana verzija hinduske Tantre također se može naći u tibetanskom buddhizmu. Termin Tantra također se - iz praktičnih razloga - primjenjuje na druge (prvenstveno zapadnjačke) religiozne i duhovne prakse u kojima oblik polaganog, ne-orgazmičkog seksualnog sjedinjenja ili masturbacije predstavlja put k duhovnoj ekstazi. Neke od tih zapadnjačkih praksi iznikle su tijekom XIX. st. - čini se spontanim otkrićem - iako se zna da je jedna od popularizatora zapadnjačke Tantre (Alice Bunker Stockham) putovala u Indiju da bi izučavala hindusku Tantru. Svaki "pronalazač" dao je svom sustavu jedinstveno ime - Muška suzdržanost, Bolji način, Karezza, Anseiratikove misterije, Zugassentovo otkriće, Magnetizacija, itd. Po mom osobnom mišljenju, razlog što je Tantra opstala kao religija usprkos tome što većina modernih civilizacija proganja seksualnost, razlog što se spontano pojavljuje u različitim vremenima i mjestima, i razlog što prekoračuje društveno-kulturne norme, leži u tome što je zasnovana na nekom neurološkom sklopu ljudskog tijela, nešto što, kada se ispravno prakticira, omogućuje sudionicima da iskuse to što se čini kao - ONO šTO JEST - prisutnost božanskog u osobi seksualnog partnera. Ovaj esej je počeo kao osobno pismo čovjeku koji je rekao da želi izravne upute u Tantru. On nije bio religiozan i nije se zanimao za hinduizam, te je zbog toga brinuo da će Tantra možda zahtijevati da se prikloni nekoj religiji. Također je želio znati da li izučavanje Tantre znači da će morati "potisnuti" svoje orgazme, za što je rekao da ne zvuči baš zabavno. Rekao je da je pokušao "potisnuti" svoje orgazme bez mnogo uspijeha. Ovo što slijedi sačinjava osnovne anatomske i tehničke (ne-religiozne) savjete glede tantričkih tehnika, koje sam ja dobila i mogu ih i prenijeti. Ja nisam učitelj ovoga predmeta. Najbolje što mogu je da ispričam svoju priču: Ja sam žena u četrdesetosmoj godini i prvi puta sam čitala o tantričkom seksu 1962. god. No prije 1975. god. nisam srela nikoga tko bi to želio iskušati. I on je samo čitao o tome, niti jedno od nas nije imalo učitelja. U našem slučaju, to je djelovalo! To je sve što mogu reći. Funkcioniralo je! Nije od nas učinilo doživotne partnere niti nas je pretvorilo u nezasitne izmjenjivače partnera. Nismo se pridružili nikakvom religioznom kultu. Prenijelo nas je do duhovnih obzora seksualne ljepote i jedinstva. Moj mi je dugogodišnji prijatelj rekao 1977. god. da bi to volio iskušati sa mnom. Nikada prije nismo zajedno vodili ljubav, tako da smo oko pola sata razglabali o tome i onda smo to učinili. I nanovo, našli smo kako duhovno iskustvo raste iz tog najskromnijeg od svih bioloških činova. Iako sam se od tada rijetko viđala s tim čovjekom, a nisam (još) pronašla drugog muškarca koji bi to sa mnom kušao, to je iskustvo promijenilo moj život, jer sada sam znala da su sve te religiozne zavrzlame koje sam čitala o Tantri bile naprosto slojevi društveno-kulturnih zavoja omotanih oko osnovne biološko-duhovne istine. što ta istina jest, bilo je posredno otkriveno u istraživanjima koje je John C. Lilly proveo na majmunima pedesetih godina (prije nego se upustio u istraživanja mozga delfina). Kao što je iznio u svojoj knjizi "Centar ciklona", otkrio je da postoje četiri točke u mozgu, poredane u niz, koje kontroliraju seksualnu reakciju (muških) majmuna. Koristio je mužjake, jer je bilo lakše vidjeti i time mjeriti njihove seksualne reakcije (ukrućivanje, ejakulaciju, itd.) - ali kod oba spola, mehanizam je isti. Prva neurološka točka u toj seriji regulirala je pobuđenje (erekciju). Druga točka je upravljala mišičnim stezanjem (ejakulacijom). Treća točka je regulirala sam orgazam (osjećaj seksualnog vrhunca). Četvrtu točku je nazvao "glavnim prekidačem", jer je, pri stimulaciji, aktivirala tri prethodno spomenuta centra, uzrokujući da majmun doživljava erekciju, ejakulaciju i orgazam u uobičajenom predvidivom redoslijedu. Otkrivanje tih četiriju točaka u mozgu ukazuje da putem svjesne i naučene kontrole, čovjek može izdvojiti aktivirajući centar iz procesa i time doživljavati erekciju (cirkularni sustav), ejakulaciju (mišićni sustav), ili orgazam (živčani sustav) neovisno jedno od drugome. Svi smo, tu i tamo, doživljavali to razdvajanje aktivirajućeg centra (ne uvijek po našoj svjesnoj volji) kao naprimjer, kada doživljavamo ukrućivanje bez orgazma, ili imamo "nevoljnu" ejakulaciju, ili imamo "nezadovoljavajući" orgazam u kojem grčenja ne stvaraju uobičajeni stupanj osjetilnog užitka. Ono što Tantra uči jest kako kontrolirati te stvari, tako da čovjek može doživjeti orgazam bez grčenja, produžavajući ga preko biološki reguliranih stega nametnutih duljinom vremena koje je potrebno da bi se izvršilo 8-25 grčenja koje obično imate. Tako - u striktno biološkim terminima - prakticiranje Tantre postaje ponešto nalik na trening biofeedbecka. Na neki način, to je poput učenja da mrdate ušima - to je nešto na čemu trebate raditi, jer voljna kontrola mišića koji su u to uključeni nije dio naše uobičajene životne obuke. Otkuda dolazi doživljaj duhovnosti? Došla sam do uvjerenja, da je to dio našeg neurološkog ustroja. Čini se da su ljudska bića prirodno opremljena za doživljaj metafizičkog svijeta. Mnoge prastare tehnike za opažanje područja duha koriste ponavljanje (himni, molitvi, napjeva, plesa) dok istovremeno usredotočuju pažnju na kozmičke sile. Tantra osigurava i ponavljanje i pozornost. To nije jedini način da se dosegne duhovno blaženstvo, kao što tvrde njeni religiozni praktikanti, ali je jedan od načina, i za mene je to dovoljno. U redu, prva stvar, morate opažati kakav je vaš orgazmički refleks. Naprosto ga promatrajte nekoliko puta (deset ili više) i obratite pažnju na to kako djeluje. (Možda ćete to radije raditi tijekom masturbacije, jer se može pokazati uznemirujućim za partnera.) Naročito zapazite da postoji kratki trenutak pri nastupu orgazma kada ste svjesni da će se pojaviti, ali još nije postao neizbježnim. Upravo ćete u toj točki kasnije dulje boraviti. U tipičnom orgazmu (muškom i ženskom) ima 8 do 25 mišićnih stezanja (žene mogu imati više nego muškarci, koliko ih je, razlikuje se od slučaja do slučaja). Upoznajte se s time koliko stezanja doživljavate. (Naprimjer, moj uobičajeni broj je 18-20, nikada ih nije manje, ali ih je ponekad više, i to se nije mijenjalo u proteklih 30 godina). Sad, radije nego da "potiskujete" orgazam, pokušajte dopustiti jedno ili dva stezanja i onda se opustite. Ako možete naućiti da se pojave jedan ili dva vala orgazmićkih stezanja i onda se opustiti dišući polako, i bivajući pozornim i opuštajući svoje abdominalne mišiće (NE pokušavajući da mislite o nećem drugom da bi ste "odvratili" pažnju), onda možete naučiti da to neprestano ponavljate. Zamislite se na ivici obrušavajućeg vala užitka, bez da padnete preko ruba. Možete to prakticirati s partnerom ili masturbirajući. Lakše je s partnerom, jer vas on ili ona može držati na ivici vala, nježno mijenjajući položaj i tako vas usporavajući nevoljno kretanje pelvisa koje ste pokušavali "potisnuti". Dok učite jahati na ivici vala, izmjenjujte se sa svojim partnerom. Dok jedan od vas jaši na valu blaženstva, drugi služi kao "stražar", čuvajući jahača vala da ne padne u podnožje orgazma. Kada jahač vala dosegne zasićenje i opusti se, zamijenite uloge. Tijekom jednog seksualnog susreta možete mnogo puta razmijeniti uloge. Također možete odahnuti (u poluukrućenom stanju) i, ako želite, kasnije opet nastaviti. Kada postanete usklađeni s partnerom nećete više misliti o tome tko jaši na rubu, a tko vodi, uloge će se stopiti i ispreplesti i vi ćete oboje naprosto "biti" tu. To je, u osnovi, "tajno učenje" Tantre. Ponekad, dok učite ove tehnike, partner koji pazi postaje ispunjen osjećajem osobne moći, jer zna da on ili ona mogu jednostavnim neznatnim pokretom učiniti da partner koji se diže na valu ima orgazam. Ovo iskustvo moći ne treba podcijeniti. Duboko je dojmljivo shvatiti da je netko prepustio svoju seksualnost vašoj kontroli i veličanstveni je užitak gledati proces razvijanja orgazma vašeg partnera ili partnerice - ali kad jednom shvatite svoju moć u toj situaciji, ne gurajte svog partnera preko ruba, jer se može pojaviti nepovjerenje i i partner, kojeg se neprestano gura u orgazam, može propustiti doživljaj finih osjeta koje bi trebao/trebala razviti. Povremeno, kada je jedan od partnera seksualno naročito zahtijevan (na primjer, žena tijekom ovulacionog dijela svog menstrualnog ciklusa), može se ponuditi i prihvatiti dar rasterećenja u orgazmu, ali također budite spremni na odbijanje te ponude. Zapamtite da vam cilj uvijek treba biti jednako sudjelovanje u tom iskustvu, a ne nagađanje o tome što vaš partner želi. Minimalno preporučeno vrijeme za doživljavanje valova je dvadeset minuta za svakog partnera, naizmjence. Mnogi koji su ovo prakticirali i izučavali, uključujući mene, vjeruju, da sve što je manje od četrdeset minuta, makar i ugodnih, neće izazvati traženo duhovno iskustvo. Upamtite da tih četrdeset minuta dijelite na dvoje, u tipičnom slučaju, to čak nije ni točno deset minuta za svakoga da bude na ivici, jer može zahtijevati nekoliko sekundi ili minutu da se vratite na to mjesto podizanja na valu nakon što ste bili u ulozi pazitelja svog partnera. S više iskustva, vjerojatno ćete naći da se iz uloge pazitelja u ulogu jahača vala možete prebaciti za manje od nekoliko sekundi, kada se to desi, trebate biti pažljivi da ne postanete suviše samouvjereni i da se ne "zaboravite" opustiti kada vam vaša istreniranost kaže da je vrijeme za opuštanje. Ako je, uslijed zaboravljivosti ili prevelikog uzbuđenja bilo koja strana neumoljivo uvučena u orgazam, nijedan od partnera ne treba biti zabrinut, ljut ili ojađen. Držite se sljedećeg: ako ste dugo vremena bili blizu ruba i vidjeli da vaš partner klizi preko, jednostavno uronite s njim i uživajte u orgazmičkom iskustvu. Ili, ako vam se više sviđa, možete gledati, zadovoljni promatranjem s uzvišenog položaja tihe kontemplacije. Moje je iskustvo da kada jedan partner "zataji" u održavanju tehnike jahanja vala, on ili ona se obično napola izvinjavaju, a "oprašta" im se nježnim poljupcima, nema razočaranosti ili ogorčenosti, jer oba partnera znaju da se s užitkom ne škrtari i da će se pravovremeno postići ravnoteža. Ako postanete dobri u tim tehnikama i uživate u njima, otkrit ćete da postižete "zadovoljstvo" orgazma (to jest, vaš seksualni nagon će privremeno biti zadovoljen) već nakon dvadeset ili trideset minuta. Nije nužno da želite imati orgazam. Također možete doživljavati orgazmičke osjete koji nisu pračeni grčenjima. S druge strane, u trenutku kad riješite da ste oboje zadovoljni i da niti jedan od vas ne želi uobičajeni orgazam, odjednom otkrijete da ga oboje želite, SMJESTA, te možete završiti seksualni odnos prilično burno. U nereligioznoj Tantri ne stavlja se naglasak na izbjegavanje klasičnog orgazma s kontrakcijama - to znači, nema teoretiziranja o tome kako se muškarčeva kundalini energija podiže iz njegovih testisa u mozak, a onda se natrag usisava i "gubi" ako ejakulira - dakle odabir: imati ili nemati orgazme može ovisiti o vašim osobnostima, periodu mjeseca (za ženu), kako se vas dvoje osjećate glede prednosti "čiste" (neorgazmičke) Tantre te koliko svaki od vas uživa u čisto fizičkim osjetima poriva k orgazmu. I sada, ovo je zanimljivo: ove tehnike nisu samo recept za veličanstveni seks. Vjerovali ili ne, IMAT ĆETE popratna duhovna osjećanja. Upravo ta duhovna osjećanja su uobličila osnovu za više seksualno orijentiranih religija i magijskih kultova. Tradicionalne tantričke prakse - konzumiranje pet svetih namirnica, podizanje kundalini energije kroz čakre, opažanje plavog svjetla i tako dalje - od koristi su vam jedino ukoliko prihvaćate alegorične, religiozne, alkemičke ili simboličke premise koje su u njihovoj osnovi. Ako opažate srčanu čakru samo kao sjedište mišićne pumpe, bit će vam besmisleno da u svom srcu vizualizirate kundalini energiju. Ali, svejedno u vašem srcu će se nešto desiti i sami možete naći ime za to. Ako smatrate da su bog Shiva i božica Durga magloviti i udaljeni od vašeg dnevnog iskustva i kulturne uvjetovanosti, bit će vam rasipanje vremena učiti njihova imena ili njihove ikonografske i gestikularne atribute. Ali bezimeno ili s imenom, sjedeći u položaju lotosa ili ne, vi i vaš partner ćete ući u područje božanskog, dakle budite spremni, jer Tantra će vas tamo dovesti. Nereligiozni duhovni oblik seksualnosti najbolje je poznat u Americi, budući da je tamo Dr. Alice Bunker Stockham u XIX. st. propagirala karezzu. Da biste omogućili razvijanje duhovnih osjećaja bez da ih uokvirujete u religiozni kontekst, iskušajte tehniku karezze gledanja u oči svog partnera pri čemu mislite o tome kako je seksualno sjedinjenje univerzalna pojava kod svih vrsta, a onda proširite svoju svjesnost preko vas kao para ka svijetu i kozmosu. Možete se naći u, kako to neki zovu, "magnetskom oceanu", osjećaju da sudjelujete u univerzalnom, stalno odvijajućem seksualnom iskustvu koje je sam život. Ako nemate partnera, najbolji način da to učinite je da "prizovete" partnera. U tibetanskoj tantričkoj praksi taj zamišljeni ljubavnik naziva se tulpa. Nemojte zamišljati da vaš tulpa čini bilo što što vi smatrate "vrućim" ili "seksi", zamišljajte da vi i vaš tulpa radite to što je gore opisano. Ako ste u obvezatnoj vezi i počnete se zanimati za Tantru, morate biti oprezni pri načinjanju te teme sa svojim partnerom. Vaš partner bi vaše zanimanje mogao shvatiti kao pokazatelje da ste nezainteresirani za "normalni" seks ili može osjećati da omalovažavate njegovu ili njenu seksualnost kao "nedovoljno dobru". Vaš partner može pomisliti da je "neromantično" diskutirati o biološki zasnovanoj duhovnosti ili da je seksualna aktivnost koja zahtijeva nekakvu vježbu manje "spontana" od nenaučene seksualne aktivnosti. Budite spremni da se strpljivo pozabavite tim razmišljanjima.